Svaki put kad renovirate, mislite, ovo je zauvek! Pre deset godina su moji zidovi bili divne, tople bordo boje, s prekrasnom bordurom koju sam kupila kod moje drugarice Marine (o njoj vise u jednom od narednih tekstova, jer kod nje je i dalje sve prekrasno). I zaista sam mislila da ću ih voleti zauvek…
Sada su divne, tople sive boje.
Nameštaj, međutim, nisam mnogo menjala. Dobre, klasične linije uvek su trend, a antikvitet uvek prava stvar u prostoru. Bezvremeni enterijeri postoje. Unesite plazmu u salon Marije Antoanete i tu ćete živeti dugo i srećno.
Ovo je, na primer, enterijer iz pedesetih:
Priznajem, stan žene koja je izmislila bezvremeno prilično je eksplicitan primer, ali evo još jednog koji je nastao u istoj dekadi kad i dizajn koji bih, uprkos raznobojnom optimizmu i nekoliko svetlih primera, najradije zaboravila, posebno u konfekcijskom izvođenju:
I ovde biste mogli odmah da se uselite, a ova spavaća soba postoji više od pola veka:
Bezvremeni enterijeri, blagosloveni njihovi autori bili, rađaju se i danas. To su oni u koje ulazite kao u sliku ili priču, prostori koji su, zapravo, hibrid slikarstva, vajarstva i primenjene umetnosti. Tkanina, a na tkanini ogledalo, vremešna Gospođa Stolica i njena sestra, nepretenciozni materijali…
Ili, ovako. Čisto, dečije iskreno, lično i ogoljeno. Kožni paravan i stolice iz tridesetih su istorija, sve drugo je sad. Ali, meki, svileni jastuci uz oštru ivicu, neobavezno i toplo, sve vas prosto vuče unutra i ništa vam ne govori – ja sam, znate, ova epoha. Zaista verujem da će ovo trajati, bili zidovi bordo ili sivi.