
Photo: Loftenberg.com
Trpezarija za priču početak je priče o divnoj jednoj gospođi, u čijem je domu, reče, samo ono što voli. I tačka.
I ja sam se nasmejala.
A, onda sam sela u salon s pogledom na trpezariju i shvatila da stolica tamo nema. Prekrasan trpezarijski sto samo je stajao tamo, divan i usamljen, čekajući društvo. Dve godine. Dobro ste pročitali. Divna jedna gospođa čekala je pravu trpezarijsku ljubav, dok su ona i dobri, dragi i strpljivi muž obedovali u salonu.
Za divnu jednu gospođu rešenje nije moglo biti jednostavno, a kako i inače saosećam s dušama kompleksnim, predložila sam ono što sam isprobala u svojoj kući – stolice sasvim različite, karakterom i izgledom, svaka svoju priču priča, a opet, društvo za stolom uigrano i skladno.
Kod nje je to na kraju izgledalo, otprilike, ovako:
Jeste, sa dve Gospođe Beržere u pročelju. Može, naravno i sasvim drugačije: