Moja drugarica D. i ja imamo po jednog uber-štrebera što nas gleda odozgo očima bebe, po jednog dobrog muža, crno i belo kupujemo na istom mestu i obe volimo svoju kuću. Kod D., međutim, shvatite da i niste neka naročita Srpkinja i da konaci još postoje u Beogradu. Kod D. ništa nije brzo ni prolazno, sve traje, ali sada i ovde. I sutra će, ne brinem.
Na podu kralj pirotskih ćilima, tanak, besprekoran, beržera s krupnom šarom i karirani jastuk, na prozoru paneli, tek nagoveštaj uklapanja, sve spontano, lako, neusiljeno…Straha nema. Srpkinja, kad vam kažem.
Za sve koji su svoj ćilim sačuvali: