Kad se rodio Dobri Sin, ja sam bila mama u crnom sakou, s dugmencetom pod dijafragmom i potpeticama što važno odjekuju po mermernim hodnicima i upadaju u debele itisone. Takva i ostala, sve dok nije stigla Žuta Lala i velikomajčinski gen počeo neumorno da svrdla iznutra. I, šta ću, sako na ofinger, kompjuter, štampač, skener i registratori kod kuće na sto, ali umesto jednog krštenog, UZ TAJ KRŠTENI, otvara se čitav spektar nekakvih difuznih i neodređenih, a večnih poslova, bateriji gospođa-što-pomažu uprkos.
Da skratim, moj sako uspešno reanimiran, ali ako vaše dugmence bocka nepodnošljivo, a velika majka u vama progovara, bar da znate kako to treba da izgleda:
Pod a), lepo!
Bolje je, recimo, da vam je štab u velikom, lepom i svetlom prostoru. Kao, na primer…

Photo: House Beautiful
Ili, manjem, ali mudro iskorišćenom.
Police do plafona su uvek dobro rešenje.
Korpe na policama još bolje:

Photo: House Beautiful
Potom, točkići:

Photo: House Beautiful
Pa, uzani, konzolni stolovi koji u paru glume ugaoni:

Photo: House Beautiful
Uzani stolovi su, generalno, dobra stvar, jer vam štede kvadrate, ali vodite računa da imate gde lakat da spustite, jer će vam ušteda presesti. Mada, divno izgledaju, jel’ da?

Photo: Lonny Magazine
E, sad, najžilavijima, čija se kancelarija skvrčila na veličinu radnog stola, predlažem da za lepotu trpe.

Photo: Lonny Magazine

Photo: Lonny Magazine
Na kraju, svim velikim majkama što su čvrsto rešile da ih više nikada nijedno dugmence neće bockati i da će uvek biti kućni glavnokomandujući, ali ne mogu da odole stvaralačkim damarima, predlažem da se ne izlažu trošku opremanja kućne kancelarije, već da trpezarijski sto koriste i kao osmatračnicu i za te povremene kreativne ispade.

Photo: House Beautiful
Sa srećom.
Like this:
Like Loading...