Moja sestra, Žena Cvetić, dvaput me je napustila. Prvi put kad se rodio Dobri Sin, a drugi kad nam (?) je stigla Žuta Lala i ona se definitivno ustoličila kao najbolja tetka na svetu. Do estetskog razdora došlo je i ranije, ali onako ružičastoj, romantičnoj i cvetnoj, Žuta Lala joj je bila idealna prilika da u moj belo-bež-braon svet prokrijumčari tone majušnih cvetova….
Srećom po ovu civilizaciju, moja Žena Cvetić nije jedina i divno je što ih ima i što se ne plaše da žive, rade i spavaju u cvetnim vrtlozima. Ja sam tu samo da pripazim da ne preteraju, jer, tako divne, retko su same, a tako nežne, obično privuku malo čvršće, nefloralne konstrukcije…
Zato vam savetujem, velikodušno i iskreno:
1. Uz svaki cvetić, malo geometrije – na podu, na zidu, draperijama….
2. Ako ste stidljivi, samo sofa na cvetiće, sve drugo belo, sivo, bež…
3. Ako niste, – cvetić plus animal print(ić).
4. Za dobrog muža, koža umirujuća…
5. Slobodno ponavljajte motiv; još bolje ako nije isti.
6. A za najhrabrije, prave Žene Cvetiće – sve na cvetiće!