Pustite vi mene i moje praznike. Ja bih se ionako stalno igrala. Ali, razumem – mali vam je stan, prezirete karnevalske koncepte i za vas je 31. decembar dan kao i svaki drugi; kutije su teške, dobri muž nije raspoložen, mrzite kad vas grane grebu po rukama, a lampice se mrse, ukrasi su sigurno prašnjavi, a vi alergični i ko je, uopšte, izmislio da pokloni moraju ispod jelke da budu… Rečju, milion je razloga da nemate jelku, ali ni jedan jedini da vam kuća ne zna da je nova godina!
Za one koji najradije ne bi ništa, ali ja, eto, navalila – nešto lako i klasično. Zeleni venčić, poneki mesnatiji listić, par bobica i sveća u sredini:
Ili, još klasičnije, s crvenim tačkicama. Venac odete i kupite. Kamin ne morate.
Ili, večne crvene bobice u veliku vaznu i gotovo!
Može nešto i s plafona da visi, mada, tu vam opet treba dobri muž i najlon i ekser… (Ovo ide na dno spiska).
Novogodišnji kavez? Samo punite, punite, punite…
Sve na sto i sve na pod?
Jeste jelka, nije jelka?
Ne dam da nema ništa. Ne može i gotovo!
Kod žene u salonu ove godine tako…