Nisam od žena koje se ježe od kuhinje. Nije ni da ne kuvam. Kuvam. Rutinski. Bez komentara. Nema ih za šporetom, a ne bude ih ni za stolom.
Dobri Muž, srecom, kuva rado i s ljubavlju, pa mi mladunci i dragi ljudi nisu uskraćeni za one bučne spektakle ukusa, mirisa i smeha koji od kuće prave dom, a moje dekoraterske napore čine nebitnim.
Nemam ni problematičan odnos sa majkom i iz predačke kuhinje nosim mnogo toplih uspomena. Imam i drugaricu kod koje kafu pijemo isključivo u kuhinji, još od one prve, slatke kao šerbet, koju nam je skuvala njena mama.
Tople iznutrice na stranu, predstavljam vam moju idealnu kuhinju:
Nevidljiva.
Mada, i frižider nešto nevidljiv…