Ja, znate, obožavam beržere. Beržera vam je kao najbolja drugarica, sve uz osmeh prašta – drugu boju, dezen, dimenziju, vek, dva, tri…
Beržera Eva se rodila u osamnaestom, kada je neki dobri muž seo i smislio fotelju u kojoj će se žena osećati kao kraljica, ili princeza, zavisno od godina. Dovoljno široku da smesti haljinu, dovoljno duboku da se u njoj oseća kao u zagrljaju, s bočnim naslonima koji joj vrat i ramena štite od promaje, a finu kožu od jakog plamena iz kamina.
Uz romantičnu istoriju, drugi i, možda, pravi razlog moje ljubavi prema beržerama jeste duša moja štreberska, na koju se prima svaki prizor žene sklupčane s knjigom u ruci.
Uz to, najdraži su mi enterijeri koji su prefinjeni i elegantni, ali obavezno s malo drame, a tu je Gospođa Beržera nezamenjiva – bilo na čelu trpezarijskog stola, uz biblioteku, u paru ili sama, u velikom, ali i malom prostoru.
S materijalima, praktično, ne možete da pogrešite. Moja je, recimo, bila mutnozlatna, satenska i mnogi su za njom uzdisali, dok se Mala Dekoraterka nije latila zelenog flomastera. Rado bih vam pokazala fotografije, imam ih, čini mi se na desetine, ali ona je na svakoj (kliše iz drugog pasusa). Ako vas brine “after” sudbina zlatne beržere, živi i dalje, dugo i srećno, divna, otmena i siva.
Čekajući sledeću metamorfozu…
Nešto nežno, a efektno?
Dominantno?
Ili, kafica s drugaricama?
Pingback: Dvanaest najlepših denterijera u 2013-oj | denterijeri