Moja sestra je odavno avanzovala u najbolju tetku na svetu, te je ovo “moja” vrlo relativno. Za mene, međutim, ona će uvek biti Žena Cvetić. Zbog nje volim i razumem, duboko i istinski, sve žene cvetiće na svetu. I možda ja jesam crno-bela i braon, ali naučila sam kakav im je cvetić potreban.
Ovakav ni slučajno:
Biti prava Žena Cvetić je, znate, podvig. Žena Cvetić ne može da bude ljuta, nervozna ni depresivna, jer svi oko nje računaju na osmeh, mir i utehu. Kad odete na kaficu kod Žene Cvetić ne očekujete da zakači svilene rukave ukrasnom iglom pre nego što vam sipa čaj u šoljice bez težine. Očekujete šoljicu na cvetiće. I jastuče na cvetiće. I vazu na cvetiće sa cvetićima. I tanjirić na cvetiće. I peskirani cvetić na svakom oknu. I Ženu Cvetić da vam natakne roze naočare na nos, a roze cvetićem zakiti crni sako.
Da ne bude zabune, ovo je moja lična Žena Cvetić, ali radujem se svakoj koju sretnem i znam da svaka mora da ima svoje cvetno utočište, da bi bila Žena Cvetić. Za sve nas.
Jedno veliko hvala od Žene Cvetića! I u ime svih žena Cvetića!
Ma ko može da ostane ravnodušan na shabby chic?