Svom minimalizmu na pistama uprkos, jesen 2013. biće i zlatna. Kažu Prada i Tom Ford. I još neki.
A, Ralph se slaže. I još neki. Continue reading
Svom minimalizmu na pistama uprkos, jesen 2013. biće i zlatna. Kažu Prada i Tom Ford. I još neki.
A, Ralph se slaže. I još neki. Continue reading
Moja drugarica Jelena je mladi arhitekta, friška iz Milana, pouzdan izvor za sve što je novo, lepo i najbolje. Uz kaficu. Privilegija, tačno. Imena razna se nižu, ali kad zelene okice zacakle ispod tamnih šiški ja znam da je to – to.
Nika Zupanc, dakle. Continue reading
Našli ste dobrog muža? Čestitam! I, sad birate nameštaj. Čestitam.
On bi mušku pećinu, ali zna šta će ga snaći ako to izgovori, vi biste budoar, ali već ste primetili lagani facijalni spazam čim se nešto cvetno i ružičasto pomene. Ima, naravno, srećnijih primera, estetski i emotivno, ali rezultat je obično bež, androidan, bez duše i života, jer ili dignete ruke odmah ili vam dosadi rat…
Ali i vaš novi dom je brak – brak muških i ženskih tekstura, boja i oblika, tamnih parketa i cvetnih jastuka, industrijskog nameštaja i zidnih lampi s abažurima, cvetova i pruga, sivog i roze…
Evo, na primer, koliko on nju voli!
Ovde, već, manje… Lampa i parket njegovi, meko i zeleno njeno, ali, borba traje…
Ovde beše muška pećina u pokušaju. A, onda bi krznašce, pa ćebence, pa vaznica i cipelice…
Ovde čak i ne znam ko je prvi došao…
Jeste, to joj je baka. I, kaže, kad pomisli na nju, vidi zlatno. Estée je zlatnu koristila kao, recimo, bež ili sivu, a kako je Aerin od bake naučila najvažnije – lakoću – njen zlatni dodir prija i najsuptilnijima.
Ono što bih da imamo i vi i ja jeste ovaj sto od mahagonija, sa zlatnim nogama koje liče na spajalice, a može i lampa. Još bolje par.
Pogledajte.
I još koju lampu… Continue reading
Jeste i ja jurim po knjižarama i kupujem sveske, olovke, bojice i uvijače kakve svi imaju. I patim. Prošle godine su sveske za Žutu Lalu doputovale iz Francuske; prekrasne, romantične, ali dimenzija “pogrešna”.
Dobro.
Za, dakle, neposlušne mame, nekoliko sugestija za početak školske godine:
Umesto onih groznih kesa za fizičko od ukrućene plastike, koferče. Mislim, ako vam dozvole. Plus, mali neseser da se ne prlja fini pamuk. Čik. Continue reading
Mama je sigurno ponosna. Na nju je otmena, prefinjena i šarmantna, a opet svoja, moderna, nesputana, nova i drugačija. Gospođica Beržera se uklapa u svako društvo – klub za gospodu, budoar ambiciozne plavuše, Imhotepovu biblioteku, salon Žene Cvetić, sobu Žute Lale i studio Tobi Tobin.
Ako “investment piece” postoji kad je nameštaj u pitanju, to je Gospođica Beržera. Još ako može dve… Continue reading
Kad kupujem neki veći, pa i manji komad za kuću, najvažnije mi je koliko dugo ću ga voleti. Već čujem Dobrog Muža kako se grohotom smeje, ali tako je. Stvarno. Ne zato što sam po prirodi skromna i racionalna, već, naprosto, ne želim da mrzim svoje stvari, sevam očima na njih i pitam se gde mi je bila pamet kad sam kupovala to-i-to.
I, šta je to što ćete, recimo, poneti sa sobom ako se budete selili i što će uvek naći svoje mesto, kakav god da je prostor? Osim antikviteta.
Znate šta se meni sviđa? Akril. Continue reading