Kad mi Dobri Muž kaže da ne znam s parama, ja se uvredim. Ja znam s parama. Pare i ja imamo savršen odnos – ja sam domina, a pare znaju gde im je mesto. Mesta, tačnije. Švić, švić. Continue reading
Monthly Archives: June 2013
A, što mora bela kuhinja?
Pa, ne mora, naravno. Naročito sad, kad se čini da ih samo bele prave, a vi biste da budete svoji, autentični, drugačiji i posebni.
Istina je, međutim, da bela kuhinja najsporije stari. Ženu odaju ruke, kuću – kuhinja. Continue reading
Hoću godove. Sad.
Predviđanje trendova je ozbiljan i kompleksan posao. I rade ga ozbiljni i kompleksni ljudi. Ne može, ipak, makar ko da vam kaže šta želite. Ili, čega ste se uželeli. A, možda, ipak, znate i sami… Continue reading
Žena Cvetić
Moja sestra je odavno avanzovala u najbolju tetku na svetu, te je ovo “moja” vrlo relativno. Za mene, međutim, ona će uvek biti Žena Cvetić. Zbog nje volim i razumem, duboko i istinski, sve žene cvetiće na svetu. I možda ja jesam crno-bela i braon, ali naučila sam kakav im je cvetić potreban. Continue reading
Balkon ili dvorištance?
Trenutno, Dobri Muž, mladunci i ja živimo u stanu. Pre toga u kući. Ne sedim na balkonu, a nisam ni u dvorištu. Takav tip, pretpostavljam. Inkapsuliran.
Stil u tri koraka
Sedite zaneto na obali, kad, odjednom, iz braon vode izroni dizajnerska zlatna ribica, spremna da vam ispuni tri želje. Instiktivno, a u duhu srpskom, pokušavate da se setite čemu prvo ističe rok trajanja, a ribica se mršti, razočarana što nije isplivala u Seni…
Vi, naravno, genetski obogaljeni osećajem krivice i obdareni senzorima za svako neizgovoreno “no-no”, ispaljujete sledeće:
1. Zidne lampe, male, obavezno sa abažur(čić)ima:
Tlo pod njenim nogama II
Pod mojim, Madeline Weinrib, hvala lepo.
Uz šarmantan osmeh svima koji tako ne misle, luksuz jeste bezvremen. Još ako vam je pod nogama svaki dan…
Ne znam da li ste primetili da nam se tepisi vraćaju u život? Tako smo ih nemilosrdno izbacili na ulicu, ne bi li uživali u, uslovno govoreći, prostranstvu raznoraznih parketa, granita, mermera i, šta ćemo, laminata. I, jel’ vam se čini da je soba veća? Pa, naravno! I prostirku kad sklonite, kupatilce poraste u kupatilo.
I čistija? Apsolutno! Cakle parketi i graniti beogradski, na sve nam alergični naraštaji srećno i bezbrižno rastu. Sedeći, naravno, na bezbednoj udaljenosti od nehigijenske podne situacije, popereni na fotelje, trosede, stolice i sofe. Udobno, jel’da?
Za vas ne znam, ali moj tepih može da se vrati kući.
Dobrodošao.